Manastir Petkovica – Istorijat, Znamenitosti i Bitne informacije
Manastir Petkovica, jedno od duhovnih i istorijskih blaga Fruške gore, nalazi se na jugozapadnim padinama ove planine, u blizini sela Divoš i Šišatovac. Ovaj manastir, koji pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve, nosi status spomenika kulture od izuzetnog značaja i predstavlja svedoka vekovne istorije i duhovnosti.
Manastir Petkovica je jedan od najstarijih na Fruškoj Gori. Prema popisu iz 1910. godine, u Sremskoj Županiji je nekad živelo 397,103 ljudi. Hrvati su činili 26.2%, a Srbi 44.7% stanovništva.
Pozivamo Vas da u nastavku članka saznate nešto više o ovom prelepom manastiru.
Osnivanje i Rani Period Manastira Petkovica
Prema predanju, osnivač manastira bila je Jelena Štiljanović, supruga despota Stefana Štiljanovića, koja ga je podigla u prvoj četvrtini 16. veka. Prvi pisani tragovi o manastiru datiraju iz 1566–1567. godine, kada je otkupljen za 12.000 akči. Hram je posvećen Svetoj Petki, a njegov ikonopis datira iz 16. veka, zaslugom igumana Akakija.
Izazovi u Periodu Turske Vlasti
Tokom osmanske vladavine, manastir je zapao u zapuštenost i bio pred rušenjem. Godine 1650. Sinan-beg iz Mitrovice nameravao je da ga porušiebi sagradio dvor, ali su monasi uspeli da ga otkupe zahvaljujući posredovanju mitropolita Beogradskog i Sremskog kao i plaćana godišnjeg danka.
Obnova i Dalji Razvoj Manastira Petkovica
U vreme Velike seobe Srba krajem 17. veka, Patrijarh Arsenije Čarnojević predložio je obnovu manastira. Najveći doprinos dali su monasi koji su prebegli iz manastira Žiče. Početkom 18. veka, kompleks je u potpunosti rekonstruisan. Godine 1741. administrativno je sjedinjena sa Šišatovcem, pa su šišatovački monasi brinuli o njemu.
Tokom Drugog svetskog rata, manastirski ikonostas iz 1735. godine je oštećen. Danas su sačuvani rezbareni krst i dve ikone koje se nalaze u Muzeju Srema.
Manastir Petkovica u 20. i 21. Veku
Početkom 20. veka, manastir je bio u ruševnom stanju – konaci su srušeni 1908. godine, a bunar zatrpan. Velika obnova sprovedena je 1927. godine, dok su restauratorski radovi nastavljeni između 1950. i 1952. godine, kao i 1981. godine.
U savremeno doba, manastir čini crkva i novoizgrađeni konak. Godine 2003. uvedena je struja, iskopan bunar, izgrađen put i formirano jezero-ribnjak. Monahinja Antonina (Simić) preuzela je obnovu 2001. godine, uz pomoć svoje majke, monahinje Melanije.
Kulturni i Duhovni Značaj Manastira Petkovica
Manastir Petkovica predstavlja važno duhovno utočište u Srbiji. Njegov položaj na Fruškoj gori doprinosi njegovoj posebnoj atmosferi, koja privlači hodočasnike i turiste.
Pored verskog značaja, manastir ima i kulturnu vrednost. Proglašen je spomenikom kulture od izuzetnog značaja 1990. godine i od tada je pod zaštitom Republike Srbije.
Zaključak
Kroz vekove, manastir Petkovica je prolazio kroz brojna iskušenja, ali je zahvaljujući istrajnosti vernika i monaha sačuvao svoju duhovnu i kulturnu vrednost. Njegova bogata istorija, umetnička vrednost i duhovni značaj čine ga jednim od najznačajnijih svetilišta Srbije.
FAQ – Manastir Petkovica
Manastir Petkovica se nalazi na jugozapadnim padinama Fruške gore, u blizini sela Divoš i Šišatovac, u okviru Eparhije sremske Srpske pravoslavne crkve.
Prema predanju, manastir je osnovala Jelena Štiljanović, supruga despota Stefana Štiljanovića, u prvoj četvrtini 16. veka.
Manastir je posvećen Svetoj Petki, zaštitnici žena i bolesnih.
Prvi pisani tragovi o manastiru datiraju iz 1566–1567. godine, kada je otkupljen za 12.000 akči.
Tokom osmanske vladavine manastir je bio pred rušenjem, ali su ga monasi uspeli otkupiti 1650. godine zahvaljujući posredovanju mitropolita Beogradskog i Sremskog.
Najveći doprinos obnovi dali su monasi koji su prebegli iz manastira Žiče u vreme Velike seobe Srba krajem 17. veka.
Tokom rata ikonostas iz 1735. godine je oštećen, a neke ikone su sačuvane i danas se nalaze u Muzeju Srema.
Veće obnove su sprovedene 1927, 1950–1952, 1981. i 2003. godine, kada su uvedena struja, iskopan bunar, izgrađen put i formirano jezero-ribnjak.
Da, manastir je proglašen spomenikom kulture od izuzetnog značaja 1990. godine i nalazi se pod zaštitom Republike Srbije.