Manastir Privina Glava – Istorijat, Znamenitosti i Bitne informacije
Manastir Privina Glava je jedno od najstarijih i najznačajnijih duhovnih središta na Fruškoj Gori. Smešten u njenom zapadnom delu, u blizini grada Šida i sela Privina Glava, ovaj manastir odiše duhovnim mirom i bogatom istorijom koja seže vekovima unazad.
Posetioci ga rado posećuju zbog njegove arhitektonske lepote, religioznog značaja i predivne prirode koja ga okružuje. U nastavku članka ćemo pokušati da Vam dočaramo manastir Privinu Glavu i njegovu istoriju.




Istorija Manastira Privina Glava
Prema predanju, Manastir Privina Glava osnovao je Srpski vlastelin Priva ili Priba u 12. veku. Iako su prvi zvanični podaci o njemu pronađeni u osmanskim dokumentima iz 16. veka, veruje se da je manastir postojao mnogo ranije. U 17. veku, tadašnji srpski patrijarh Pajsije pronašao je iluminirani psaltir poznat kao „Minhenski psaltir“, rukopis iz 14. veka koji je ranije pripadao biblioteci despota Đurđa Brankovića.
Ovaj rukopis kasnije su austrijski vojnici odneli iz manastira nakon opsade Beča 1688. godine, što je samo jedan od mnogih primera pljačke kojoj je manastir bio izložen tokom ratova između Austrije i Osmanskog carstva.
Obnova Manastira Privina Glava
Manastir je doživeo veliku obnovu u 18. veku, zahvaljujući donacijama vernika iz Šida, Šarengrada, Osijeka i Vukovara. Nova crkva podignuta je u tom periodu, a mitropolit Pavle Nenadović ju je osveštao. Takođe, izgrađeni su i konaci na dva sprata, kao i zvonik.
Nažalost tokom Drugog svetskog rata manastir je pretrpeo značajna oštećenja i pljačku – mnogi dragoceni rukopisi i crkveni predmeti su nestali. Obnova je započela krajem 20. i početkom 21. veka, kada su dodati novi objekti i uređeno dvorište.
| Godina | Dogadjaj |
|---|---|
| 12. vek | Osnivanje manastira od strane vlastelina Priba |
| 1741 – 1760 | Izgradnja nove crkve u manastirskom kompleksu |
| 1987 | Početak velike rekonstrukcije manastira |
| 2002 – 2014 | Obnova spoljašnjosti i unutrašnjosti manastira |


Arhitektura Manastira Privina Glava
Crkva manastira posvećena je Svetim Arhanđelima Mihailu i Gavrilu, a njena izgradnja odražava barokni stil 18. veka. Sadašnji izgled crkva je dobila 1741 god. ima visoku osmougaonu kupolu ukrašenu kolonetama. Građena je od raznobojnog kamena. Crkva je slična onim u
manastirima Jazak, Maloj Remeti i Hopovu. Crkva takođe ima visoki zvonik. Manastirski konaci imaju dva krila.
U sklopu konaka je i kapela posvećena Pokrovu Presvete Bogoroduice. Ikonostas je jedno od najvrednijih umetničkih dela u manastiru, izrađen od strane novosadskog rezbara Arsenija Markovića.
Slikarska dekoracija ikonostasa i zidova delo je Kuzmana Kolarića, ali postoje izvori koji ukazuju na to da je u oslikavanju crkve učestvovao i Andrej Šaltist. U nekim delovima crkve nalaze se i kasnije preslikani radovi Jovana Nedeljkovića.
Manastir čuva značajne relikvije, uključujući mošti Svetog Flavijana i Svetog Save, kao i kopiju ikone Bogorodice Trojeručice. Ove svetinje privlače vernike i hodočasnike koji dolaze kako bi prisustvovali bogosluženjima i pronašli duhovni mir.
| Umetnik | Dela | Specifičnosti |
|---|---|---|
| Kuzman Kolarić | Freske | Orijentalne influencije |
| Andrej Saltis | Ikonostas | Barokni stil sa pravoslavnim elementima |
| Stanoje Popović | Freske | Detaljne biblijske scene |
| Aksentije Marodić | Ikonostas | Kombinacija bizantije i baroka |




Manastir Privina Glava danas
Danas, manastir Privina Glava funkcioniše kao ženski manastir. U njegovom sklopu izgrađene su dodatne crkve: Pokrova Presvete Bogorodice (2004), Svetog Đorđa (2006) i Uzdizanja Časnog Krsta (2010). Kompleks manastira ne samo da nudi duhovno utočište, već je i kulturno-istorijski spomenik koji čuva vekovnu tradiciju srpskog naroda.
Informacije za posetioce manastira Privina Glava
Prilikom posete manastiru, očekuje se primereno oblačenje: žene treba da imaju pokrivenu glavu, dugu suknju i duge rukave, dok muškarci treba da nose duge pantalone i košulju. Posetioci ne smeju unositi hranu životinjskog porekla niti uvoditi kućne ljubimce. Grupne posete se organizuju uz prethodnu najavu 2-3 dana ranije, a sve informacije mogu se dobiti putem telefona +381 (0)22 739 110 (8.00–16.00).
| Kulturni aspekt | Uticaj |
|---|---|
| Očuvanje fresaka i ikonostasa | Čuva vizuelni i duhovni identitet pravoslavlja |
| Ritualna praksa | Povećava duhovnu svest i očuvanje običaja |
| Edukativne aktivnosti | Širi znanje o istoriji i umetnosti Fruške gore |
| Turistička poseta | Promoviše kulturni turizam i lokalni razvoj |
Zaključak
Manastir Privina Glava je kroz vreme sačuvao svoju duhovnost i istorijsku vrednost. Od 16. veka, kada je prvi put spomenut u turskim dokumentima, pa do danas, bio je svedok srpske tradicije. Monasi, koji su se posvetili čuvanju manastira, i njihova otvorenost prema posetiocima, čine ovaj mjesto posebnim.
U manastiru Privina Glava, ne možemo ne spomenuti ikonostasa Grigorija Davidovića Opšića. On je svojim 41 ikonom preobrazio crkvu u galeriju nebeskih figura. To je čini ovaj mjesto posebnim za sve koji ga posjećuju.
Pažljivim radom, manastir Privina Glava je preživio mnoge godine. Danas je ostao kao svjedok prošlosti i simbol duhovnosti. Kada posjetite Privinu Glavu, osjećat ćete se kao da ste u drugom vremenu, okruženi legendama i mirom.
FAQ – Manastir Privina Glava
Manastir Privina Glava se nalazi na Fruškoj Gori, u blizini grada Šida i sela Privina Glava, u Srbiji.
Prema predanju, manastir je osnovao srpski vlastelin Priva ili Priba u 12. veku, iako se prvi pisani tragovi o njemu pojavljuju u osmanskim dokumentima iz 16. veka.
Crkva u manastiru Privina Glava posvećena je Svetim Arhanđelima Mihailu i Gavrilu.
Manastir je izgrađen u baroknom stilu 18. veka, sa ikonostasom izrađenim od strane novosadskog rezbara Arsenija Markovića i slikarskim radovima Kuzmana Kolarića.
Manastir čuva značajne relikvije, uključujući mošti Svetog Flavijana i Svetog Save, kao i kopiju ikone Bogorodice Trojeručice. Takođe, poseduje bogat ikonostas i freske od velikog umetničkog značaja.
Tokom vekova, manastir je bio meta pljački i uništenja, posebno tokom ratova između Austrije i Osmanskog carstva, kao i tokom Drugog svetskog rata kada su nestali mnogi dragoceni rukopisi i crkveni predmeti.
Da, manastir je aktivan i u njemu se redovno održavaju bogosluženja, a posećuju ga vernici i hodočasnici iz različitih krajeva.